Nova globalna studija otkriva šokantne razlike u učestalosti psihotičnih poremećaja širom sveta

Uvod u učestalost psihotičnih poremećaja širom sveta

Pretpostavka da učestalost psihotičnih poremećaja varira globalno je najčešće tačna, ali precizni podaci o prirodi i obimu ovih varijacija su ograničeni. Prva značajna studija na ovu temu iz 1992. godine Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) analizirala je šizofreniju u osam različitih sredina i zaključila da su stope relativno slične i kreću se između 1.5 i 4.2 na 100.000 stanovnika godišnje, nezavisno od geografskih faktora.

Novije studije pokazuju veće varijacije

Međutim, novija istraživanja u posljednjih 25 godina ukazuju na značajne razlike u učestalosti, posebice veće stope u urbanim sredinama. Iako su ove studije bile ograničene obimom, jasno je da mjesto i tip naselja mogu uticati na pojavu psihoza.

Studija Jongsma i saradnika iz 2018. godine

U značajnoj novoj studiji objavljenoj u "JAMA Psychiatry", Jongsma i sar. uporedili su učestalost svih psihotičnih poremećaja u 17 centara iz 6 zemalja, sa ukupno 2774 pacijenta. Istraživanje je dio šire inicijative za proučavanje genetskih i sredinskih faktora.

Za razliku od WHO studije, ova je imala fokus na zapadnu Evropu i detaljniju analizu socio-kulturalnih faktora te individualnih karakteristika kao što su uzrast, pol i etnička pripadnost. Rezultati su pokazali da frekvencija psihoza može varirati i do deset puta između različitih centara, od samo 6.3 do preko 61 slučaja na 100.000 stanovnika godišnje.

Društveni i socio-kulturalni faktori

Studija je ukazala na nižu učestalost psihotičnih poremećaja u sredinama sa više vlasništva nad nekretninama i manjim brojem jednočlanih domaćinstava, što ukazuje na važnost društvene stabilnosti. Neočekivano, više nezaposlenosti nije bilo povezano sa rastom učestalosti poremećaja, a povezanost sa gustinom naseljenosti varirala je među zemljama.

Izazovi i perspektive budućih istraživanja

Postoji nekoliko mogućih izvora varijabiliteta, uključujući različite pristupe prikupljanju podataka i socio-kulturalne specifičnosti. Veći dio varijabiliteta je vjerovatno stvaran i predstavlja još neotkrivene socio-kulturalne faktore. Istraživanja ukazuju na potrebu za detaljnijim teorijskim i metodološkim pristupima integrisanjem neuroznanosti i genomike sa sociološkim analizama.

Vrijedi istaći da je ova studija dodatak globalnom razumijevanju psihoza, osiguravajući temelje za buduće međunarodne napore u razumijevanju veza između socio-kulturnih faktora i mentalnih poremećaja.