Paracoccidioidomikoza: Simptomi, Dijagnoza i Efikasno Liječenje Antifungicima

Uzrok i prenos paracoccidioidomikoze

Uzročnik ove bolesti je gljivica Paracoccidioides brasiliensis. Infekcija nastaje udisanjem micela koji se nalaze u prašini iz tla. Bolest se ne prenosi sa čovjeka na čovjeka. Rizik za obolijevanje postoji kod osoba sa oslabljenim imunitetom, uključujući HIV pozitivne, primatelje transplantata, osobe na dugotrajnoj kortikosteroidnoj terapiji i pacijente sa malignim bolestima.

Klinička slika paracoccidioidomikoze

Manifestacije bolesti variraju od blagih i skoro bez simptoma do težih hroničnih oblika. U limfnonodularnom obliku dolazi do uvećanja limfnih čvorova, koji su nekad bolni i mogu iscediti gnoj. Najčešće su zahvaćeni vratni i aksilarni limfni čvorovi. U ustima se javljaju bolne ulceracije, a kod plućnog zahvatanja javlja se kašalj i otežano disanje.

Pulmonarni oblik karakterišu simptomi kao što su temperatura, noćno preznojavanje, malaksalost i gubitak težine. Mukokutani oblik dovodi do ulceracija na sluzokoži nosa i usta, koje mogu trajati nedeljama ili mjesecima, a nerijetko se javljaju i kožne lezije na licu. Ukoliko se ne liječi, može doći do perforacije nepca ili nosnog septuma.

Diseminovana bolest može zahvatiti različite organe poput creva, jetre, nadbubrežnih žlezda, kao i izazvati osteomijelitis, artritis ili neurološke probleme.

Dijagnoza i liječenje

Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničke slike, mikroskopskog pregleda tkiva, laboratorijskih analiza krvi i likvora te seroloških testova. Za liječenje se koriste antifungalni lijekovi, prvenstveno itrakonazol, a u težim slučajevima amfotericin B. Terapija se prilagođava zavisno od zahvaćenih organa.