Sve što treba znati o amiloidozi: uzroci, simptomi, dijagnoza i savremene metode liječenja

Uzroci i klasifikacija amiloidoze

Priroda amiloidoze nije u potpunosti razjašnjena, a dijagnoza se obično postavlja tek u kasnijim fazama bolesti. Amiloidoza se dijeli na nekoliko oblika: primarnu amiloidozu koja nema povezane bolesti, amiloidozu povezana sa multiplim mijelomom, sekundarnu ili reaktivnu amiloidozu uslijed hroničnih inflamatornih bolesti poput osteomijelitisa, tuberkuloze ili reumatoidnog artritisa, zatim heredofamilijarnu, lokalnu amiloidozu, te amiloidozu povezanu sa starenjem i dugotrajnom hemodijalizom.

Klinička slika

Amiloid se može taložiti lokalno bez simptoma ili zahvatiti različite organe, izazivajući ozbiljna oštećenja. Najčešći prvi znak bubrežne uklještenosti jeste proteinurija, što vodi do nefrotskog sindroma i hronične bubrežne insuficijencije bez povećanja krvnog pritiska. Srčana amiloidoza se manifestuje kao zastojna srčana insuficijencija uz kardiomegaliju. Gastrointestinalni trakt je često pogođen, što dovodi do problema kao što su uvećanje jezika (makroglosija), smanjena pokretljivost creva, sindrom loše apsorpcije, zatvor, bolovi u trbuhu i prolivi.

Jetra pokazuje znakove oštećenja uglavnom u kasnim fazama, dok taloženje amiloida u zglobovima izaziva bolove, zamor i jutarnju ukočenost, često sa simptomima sličnim reumatskim bolestima.

Dijagnoza i liječenje

Dijagnoza amiloidoze se potvrđuje biopsijom zahvaćenog tkiva i histopatološkim pregledom. Primarna amiloidoza potvrđuje se prisustvom plazmocitne infiltracije u kostnoj srži i M-komponentom u serumu, bez drugih bolesti koje mogu izazvati sekundarnu amiloidozu. Liječenje kod primarne amiloidoze podrazumijeva upotrebu citostatika, dok se kod sekundarne amiloidoze terapija fokusira na bolesti koje su uzrokovale amiloidozu i na oboljele organe.