Sve što treba znati o Campylobacter infekciji: Simptomi, prenošenje i efikasno liječenje

03. September, 2025  •  Ordinacije
Sve što treba znati o Campylobacter infekciji: Simptomi, prenošenje i efikasno liječenje

Opis bakterije Campylobacter

Campylobacter je vrlo sitan, pokretan Gram negativan bacil u obliku zapete. Od značaja su dvije vrste koje uzrokuju bolesti kod ljudi: C. fetus i C. jejuni. Ova bakterija se prianja za zidove crijeva, uništava ih i proizvodi toksin koji izaziva bolest. Campylobacter je osjetljiv na toplotu i standardne dezinfekcione metode, pa se uništava pasterizacijom mleka, odgovarajućom termičkom obradom mesa i hlorisanjem vode. Smrzavanje može smanjiti broj bakterija u namirnicama.

Načini prenošenja

Izvor zaraze su domaće životinje poput ovaca, koza, krava i pasa. Bakterija se izlučuje iz organizma oboljelih putem fekalija i urina. Prenošenje se najčešće dešava fekalno-oralnim putem ili putem zagađene hrane i vode. Kontaminirane ruke, mlijeko i meso imaju važnu ulogu u širenju infekcije. Takođe, potvrđeno je da se infekcija može prenijeti sa majke na novorođenče.

Medicinski značaj i oblici bolesti

Kampilobakterioza je akutna infektivna bolest sa toksoinfektivnim i enterokolitičnim simptomima. Inkubacija traje od jednog do šest dana. Postoje različiti oblici:

Gastrointestinalni oblik: karakteriše ga nagao početak sa povišenom temperaturom, glavoboljom, bolom u mišićima i umorom, praćen bolovima u trbuhu, povraćanjem i učestalim tečnim stolicama, koje često sadrže krv, sluz i gnoj. Stolice su veoma brojane, do 20 dnevno i traju 3 do 5 dana.

Septični oblik: češći kod male djece, sa jakim sepse simptomima i zahvaćenjem različitih organa kao što su moždane opne ili trbušna maramica.

Subklinički oblik: nema vidljivih simptoma, ali bakterija se nalazi u stolici.

Prolongirani oblik: karakterišu ga talasaste temperature, gubitak težine, smanjena radna sposobnost i naizmenični prolivi i zatvori. Može dovesti do upala očiju, grla i genitalne regije, često uzrokujući sterilitet.

Dijagnoza i liječenje

Dijagnoza se bazira na epidemiološkim podacima i kliničkoj slici, dok se potvrđuje izolacijom bakterije iz različitih uzoraka kao što su krv, gnoj ili likvor. Serološki testovi se koriste za retrogradnu dijagnozu.

U liječenju je osnovna nadoknada tečnosti i elektrolita te pravilna ishrana. Kod težih slučajeva primjenjuju se antibiotici poput makrolida, aminoglikozida, tetraciklina ili hloramfenikola. Ishod je uglavnom dobar, osim kod male djece sa generalizovanom infekcijom gdje može biti smrtonosan.